Sjecate li se LAKSIKONA?

Uporedo s prvim 'fatanjima' (rječnička definicija riječi 'fatati' glasi: milovati koga u ljubavnoj igri, erotski dirati koga - u osnovnoškolskoj praksi to se svodilo na izluđivanje ženskog dijela razreda grubim i neobuzdanim štipanjem za grudi i stražnjicu) javljaju se - barem u Sarajevskim osnovnim školama osamdesetih - i prvi leksikoni, koji igraju ključnu ulogu u upoznavanju suprotnog pola.
Leksikon je bio opširni kvestionar koji se davao na ispunjavanje što širem krugu školskih prijatelja i poznanika. Kao leksikon služila bi obična školska sveska na čijoj bi se svakoj desnoj stranici nalazilo po jedno pitanje, te ispod pitanja, pod rednim brojevima, odgovori ispunjavatelja. Na prvoj desnoj stranici svako bi prvo pod svojim rednim brojem upisao svoje ime i prezime te pod istim rednim brojem odgovarao na sva slijedeća pitanja. Leksikon bi započinjao pitanjima tipa "Kako se zoveš?", "Koliko godina imaš?", "U koji razred ideš?", "Šta si u horoskopu?", "Koja ti je omiljena boja?", "Omiljeno jelo?", "Omiljena marka auta?", "Koju vrstu muzike slušaš?", "Omiljena domaća grupa?", "Omiljena strana grupa?", "Omiljeni pjevač?", "Omiljena pjevačica?", "Omiljeni film?" ("Flashdance"!) i tako unedogled, a sva ta pitanja bila su tek uvertira u ono glavno: Ljubav. Rubrika "Ljubav" obično bi započinjala pitanjem "Imaš li simpatiju?" (riječ "simpatija" spada u tipično leksikonski žargon - ne sjećam se da smo tu riječ ikada koristili van leksikona). Nakon toga uslijedila bi potpitanja: "Kako se zove? (može i samo inicijali)", "U koji razred ide?", "Koju boju kose ima?", "Koju boju očiju?", "Da li furate?", "Da li ste se već poljubili?" itd.
Iako je u opticaju znalo biti mnoštvo leksikona, nisu svi bili jednako popularni. Popularnost leksikona zavisila je naravno o tome ko ga je sve ispunio ("Daj da vidim ko ti je sve ispunio leksikon!"). Trebali su ga kao prvo ispuniti glavni djecaci i glavne cure iz razreda, a ako bi se leksikon uspjelo utrapiti i kome od glavnih momaka i cura iz viših razreda, onda bi se za taj leksikon doslovce otimalo (najtužniji su bili oni leksikoni koji nisu bili ispunjeni dalje od rednog broja pet).
Leksikon bi se obično ispunjavao za vrijeme casa, uz obavezno nadgledanje najbolje drugarice ili druga i uz prigušen kikot, nakon što bi te vlasnik ili vlasnica leksikona za vrijeme odmora upitao/la: "O'š mi ispunit' leksikon?". Kad bi se koja cura dočepala najpopularnijeg leksikona, obično bi se prvo s pet, šest cura iz razreda išlo provjeravati ko ga je sve ispunio, te da li ga je ispunio glavni frajer u razredu u kojeg su naravno sve cure iz razreda bile zaljubljene. Ako ga je on recimo ispunio pod rednim brojem osamnaest, prvo bi uslijedilo nestrpljivo listanje dok se ne dođe do rubrike "Ljubav", pa bi se onda čulo samo poluglasno i uzbuđeno "osamnajst, osamnajst, osamnajst,... evo ga, tu!" Onda komešanje, naguravanje, otimanje i potom - razočarani uzdasi, jer bi glavni frajer pod inicijale stavio "X.Y.", pod boju očiju "crvene s žutim tačkicama", pod razred "nije iz našeg razreda" i tome slično. Još je gore bilo kad uopšte ne bi odgovorio na pitanja, nego bi svugdje samo stavio crtu, jer čak i odgovor kao što je "crvene s žutim tačkicama" budio bi nadu ("E, stara, a jel'da ako malo bolje pogledaš, da imam onako malo žute flekice u očima?" - "Joj, pa šta ja znam, ne bi baš rekla...").